Sadake ON-Line

Ja sam Elvir Begovic, rođen 28.09.1985 godine u Opštini Gornji Vakuf, stalno nastanjen u selu Vrse-Gornji Vakuf.
Ovo vam pisem iz stvarnih potreba, jer dalje nemogu sam, moj otac me dosada finansirao sa invalidskom penzijom, on je ratni vojni invalid 70 % i sa svojom penzijom nije vise u stanju da placa moje racune kod doktora. Naime, prije otprilike 5 godina desila mi se bolest ociju poznatija kao UVEITIS-koja napada samo oci i koja prouzrokuje pojavu mrene. Obisao  sam sve očne doktore u Sarajevu, koji su me nakon sto nisu uspjeli nista uputili u Njemacku na dalje lijecenje, tacnije " Klinikum der Johann Wolfgang Goethe- Universitat Frankfurt am Main", gdje sam imao 4 operacije. Sve te troskove snosila je moja porodica i dobri ljudi iz naše Opštine G.Vakuf, ali sve te operacije su bile neuspjesne.
Saznao sam da u Beogradu postoji specijalista bas za moju bolest i trebao bi otici njemu, ali zbog nepostojanja sredstava nisam mogao da odem i zato sam i prinudjen da trazim pomoc od dobrih ljudi preko ovog web sajta odnosno sadake.
Sto se tice licno mene, ja sam svrsenik Gazi Husrev begove medrese u Sarajevu, na fakultet nisam mogao ici zbog nedostatka sredstava zbog lijecenje, pa ako Allah dadne da se ova moja bolest izlijeci onda sam planirao upisati fakultet.
Ovdje Vam saljem svoju sliku i dokumente iz njemacke kao dokaz./SLIKE SAM POSLAO VASOJ SARADNICI "HALIMAS", jer nisam znao kako ovdje da ih stavim.
Unaprijed se zahvlajujem na Vasoj pomoci i molim dragog ALlaha da Vas mnogostruko nagradi.
Kontakt telefon: 062/159-777

Radioaktivna municija, koja se koristila tokom rata u Bosni i Hercegovini pocela je vec uveliko da djeluje. Posljedice su stravicnih razmjera. Statistika ogromnog porasta slucajeva oboljelih od leukemije i raka u Bosni i Hercegovini govori sama za sebe.

Ovo je prica jednog naseg borca koji je obolio od Leukemije i u veoma je teskoj situaciji. Ne ostvaruje nikakava primanja, a troje djece nema ko da mu hrani.  Zato vas molimo da u okviru svojih mogucnosti pomognemo Midhetu.

(U medju vremenu saopstavmo da je 16.11.2006 godine nas Midhet preselio na bolji svijet. Molimo Allaha da bude milostiv prema njemu i da mu pokaze dzenetske basce.  Ostavljamo ovo Midhetovo pismo da ko zeli pomogne njegovoj nezbrinutoj djeci. )

Zovem se Kovacevic Midhet.
Rodzen sam u T.Polju kod Zenice ,bio sam borac od 92 pa sve do kraja rata i zivio sam normalno sve do prije par mjeseci dok nisam iznenada obolijo od teske bolesti (LEUKEMIJE).
Momentalno se nalazim u bolnici na Kosevu i doktori se bore za moj zivot ,ali zdravstveno stanje se nemjenja pa su mi predlozili transplataciju kostene srzi za koju mi trebaju ogromna sredstva. Imam troje djece i momentalno smo bez ikakvog primanja , pa bih zato molio sve ljude dobre volje da mi pomognu ako ikako mogu , moj broj telefona je 032-680-182 a imam i broj ziro racuna-----
195508615-0
SWIFT:RZBABA25
RAIFFEISEN BANK DD BIH
Filijala Zenica.

Midhet

Ukoliko vam je jednostavnije,  uplatitie vasu pomoc putem racuna HO Sadake.

Originalno pismo koje je doslo u redakciju HO Sadake

Hafsa Mohamed, je djevojčica 6 godina stara do koje smo došli nakon što nam je skrenuta pažnja da se za nju "hitno" mora nešto poduzeti jer su životni uslovi u kojima živi sa svojim malo starijim bratom Hamzom i ocem, više nego očajni.

Naše saradnica Hurija i Aida su se u ljeto 2005 godine raspitale i pronašle na Alipašinom polju u Sarajevu stan u kojem samohrani otac živi sa spomenuto dvoje djece. Ustvari radi se o jednoj maloj sobici u kojoj je bio prostrt samo jedan jeftini itison i na njemu jorgan. To je bilo sve od pokučstva koje je ova porodica imala. Po riječima naše saradnice bilo je za nepovjerovati da se ovdje može živjeti , obzirom da je mala Hafsa uz to još i bolesna. Priča je tek dobila na svojoj težini kada se u razgovoru sa komšinicama saznalo da Hafsa i Hamza provode po cijeli dan sami u ovoj sobi, jer je otac primoran da prodajom knjiga ispred obližnje džamije pokušava zaraditi nešto sredstava za život. Naše saradnice su rijetki posjetioci koji u toku dana zavire u ovu sobu, pa ih je Hafsa dočelkala radosno plješčući rukicama. Žene iz okolnih stanova i kuća se trude koliko mogu da obiđu djecu i donesu im nešto za pojesti. Ali sve ima svoje granice, bilo je više nego očigledno. Pokušali smo odmah uključiti socijalne radnike, ali smo naišli na poteškoće obzirom da je otac male Hafse, stranac koji zbog razvoda sa suprugom bosankom, još nije uspio regulisati svoj boravišni status, zdravstveno i socijalno osiguranje. Procedura je u toku. Morali smo se preusmjeriti da se ovoj porodici pomogne iz Fonda i privatno bez angažovanja javnosti. Tako da je jedna donatorka, poklonila svoj namještaj ovoj porodici, a uslijedile su i sadake u garderobi i novcu.
Tek ove godine smo dobili dozvolu da objavimo ovu priču i slike te zamolimo dobre ljude da se odazovu pozivu za pomoč i pomognun malu Hafsu. Prilikom naše posjete u Aprilu 2006 odvojeno je 300 € hitne pomoći iz fonda da se preda Hafsinom ocu.
Mala Hafsa je smještena u bolnici Drin (Fojnica) na kraći tretman i oporavak. Pitali smo vezano za posjete i rekli su nam da je može svako posjetiti. Otac je sa bratom Hamzom morao da otputuje u Pakistan i završi administrativne poslove i donese nešto novca, jer kako spomenusmo, Hafsa nema osiguranja preko oca, a troškovi bolnice se nažalost plaćaju.
Vise o tome OVDJE

Ramizu smo zatekli u učenju Jasina. Pogled joj je bio bez sjaja, a ajete je bilježila zrncima tespiha jer je već godinama slijepa. Tiho, glasom koji odaje mir i sabur prića nam o sebi. Prića nam Ramiza o svome Hadžu. Narod joj je donosio vitre i sadaku, a ona bi u svojoj skronmnosti, te vitre slagala i slagala i kada je dovoljno sakupila uplatila je put na Hadž. Spontano nam prolazi kroz glavu vlastito stanje i shvatamo da čovjek kada istinski želi onda Allah dž.š. otvori puteve. Zatim nam priča kako je na radiju slušala jednog našeg alima, pa se usudila nazvati i pitati ono što je vec dugo mučilo. I veli nam: „ pitam ja njega mogul ja učit hatmu, al neznam Kur`an napamet i slijepam sam, pa bih da učim suru Ihlas na svaki red u Kur`anu." A on mi veli: "samo sestro uči.“ Pa joj je plaho drago bilo da prouči hatmu za svoga sina. Tada joj jedna sjena preko lica prede i ispriča nam da su joj sina četnici zaklali. To je sve od njenog bola kojeg je dala da primjetimo. Dok staračkim rukama polahko namješta svoj hidžab veli nam: „ako ko hoće da pomogne, nek mu Allah ukabuli i u dobra djela upiše, eto neznam šta bi drugo rekla“. Ni jednim gestom ni riječju ne pokaza da joj je teško u neimaštini. Nama dok odlazimo ostaje samo da razmišljamo o iskušenjima ove starice. Otići na Hadž, proučiti sinu Fatihu ispred Bejtullaha, kojeg nevidiš.

Više o svemu i kako možemo pomoći <OVDJE>

_____________________________________________________
_____________________________________________________

Munevera je rođena 1962.godine u okolini Kiseljaka. Samohrana je majka sa dvoje djece i nema nikakvih primanja. Živi u jednoj staroj kučici od čerpića u uspavanom bosanskom selu, na putu prema Kreševu. Munevera od ove godine školuje petnaestogodišnju kčerku u Sarajevu i sina na automehaničarskom zanatu u Hadžićima. Munevera je, žena-drvosječa i od tako zarađena novca plaća put i školu svojoj djeci. Do nedavno je gajila kokoške i prodavala jaja, ali kukuruzi i žito za prehranu su poskupili, pa je morala prekinuti sa uzgojem. Ovo je najkraća prića o ovoj ženi koju smo mogli napisati. A moglo bi se o Muneveri pisati još dugo dugo. O njezinom dobrom svekru rahmetli Aliji, kojeg je ona, bolesnog njegovala do zadnjeg trenutka. O bolesnoj svekrvi. O kravi čije mlijeko Munevera dijeli starcima u selu ostavivši sebi tek toliko da njezino dvoje djece imaju za večere. O tome kako joj je stara trošna kuća zamalo izgorjela, jer se u sulunaru zapalila čadž. O tome kako joj je neko auto udarilo oboje djece na putu i teško ih povrijedilo.
Posjetite li Muneveru čut čete još dosta prča iz ovoga kraja i lijepih i tužnih. Popit čete kahvu i sok, a pojest čete i komad uvijek friškog domačeg hljeba. Munevera se raduje svakom putniku namjerniku i nudi svoju malu trošnu kučicu za predah. Budite gost ove žene- drvosječe i otkrijte jednu tajnu, skrivenu u ovoj kući. Osjetite nešto što će možda vašem životu dati jednu novu boju, jednu novu dimenziju. Desilo se to svima onima koji su sjedili u ovoj kući, desilo se to i nama, možda se desi i vama. Šta je to, o čemu govorimo neka ostane tajna koju treba sami da otkrijete.

Mi smo odlučili da odvojimo dio sredstava iz Fonda i predamo kao sadaku svih onih donatora, koji šalju u ovaj Fond 5 € sadake i da pomognemo ovoj samohranoj majci. Želimo joj barem malo olakšati u naumu da iškoluje svoje dvoje djece. Ako želite možete putem nas dati svoju skromnu sadaku ili Muneveru lično posjetiti. Javite nam se da vam damo opis puta do njezine kuće.

Kliknite ovdje

---------------------------------------------------------------------------------------------

Nasi saradnici Jasmina i Ado postali su roditelji.
Na ovaj sareni svijet dosla je zdrava i lijepa Lina.
Saljemo cestitke i najljepse dove Allahu za Adu i Jasminu, a maloj Lini jos vise toga.

Sadake-tim

Evo prve slike.

Naza Tahirović je rođena 1972 sa boravištem u mjestu Hidani kod Kalesije. Nekoliko puta je kardiološki centar zakazao termin za rutinsku operaciju u kojoj bi bio ugrađen specijalan aparat ali kako Naza kaže, nisam imala odakle platiti sve to i morala sam otkazati. vise o akciji